
Princip rada
Georadar prenosi elektromagnetsko zračenje preko širokopojasne antene ili niza širokopojasnih antena serijom kratkih impulsa ili transmisijom talasa koji menjaju svoju frekvenciju za pokrivanje željenog opsega. Digitalni procesor signala na osnovu povratnog signala određuje oblik i poziciju objekta. Rezultat je vizualna slika objekta ili zvučni signal nastao kao pozitivan rezultat poređenja odgovarajućeg oblika na vizualnoj slici sa oblicima objekata (mina, kod detekcije mina) koji se čuvaju u biblioteci. Od velike važnosti za ispravno detektovanje objekata u zemlji je frekvencija radio talasa koja se emituje preko širokopojasnih antena. Veličina objekata koja se može detektovati uz pomoć georadara je direktno proporcionalna talasnoj dužini radio talasa. Sa smanjenjem talasne dužine radio talasa, odnosno povećanjem njegove frekvencije kvalitet slike se poboljšava. Sa druge strane, na visokim frekvencijama dubina prostiranja radio talasa u zemlji se smanjuje. Kao rezultat gore navedenog, dizajner mora napraviti kompromis između kvaliteta slike i dubine penetracije.
Primena

Primena u arheologiji
Georadar spada u geofizičke metode koje se primenjuju u arheologiji i koristi se u okviru terenskog istraživanja, odnosno rekognosciranja terena i to onda kada nije moguće uz pomoć snimanja iz vazduha ili drugih metoda, utvrditi položaj nalazišta, a glavna svrha je otkrivanje anomalija u terenu koje mogu da potiču od ljudske delatnosti, što je korisno prilikom provere detalja ili tamo gde bi sondažna iskopavanja bila nedelotvoran. Radari u arheologiji imaju ograničenu ulogu, jer rade na istom principu kao sonari, ali je signal koji koriste elektronski. Signal se odašilje u zemlju, odbija o eventualnu prepreku i vraća u prijemnik. Povratni signali zavise od gustine i položaja onoga na šta naiđu, a rezultat se iscrtava u vidu dijagrama.