četvrtak, 19. oktobar 2017. - 14:54

Zlatnik od 20 dinara 1925

Zlatnik od 20 dinara 1925. – Aleksandar I kralj Srba, Hrvata i Slovenaca

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 20 dinara 1925.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 20 dinara 1925.

Kovanje zlatnog novca od 20 dinara iz 1925. godine sa likom kralja Aleksandra I Karađorđevića, sudeći po okolnostima u kojima se javlja, nije bilo izazvano potrebom za ovakvim novcem u opticaju, jer – praktično – i nije bio u svakodnevnom prometu, već je služio kao deponirano državno zlato kod Narodne banke, tj. deo pokrića za kredite koje je koristila država, zatim kao deo zlatne podloge Narodne banke za njene novčanice u opticaju i druge obveze po viđenju. Isto tako, razlog za kovanje ovog novca nije mogla biti neka dobit od njegovog kovanja, jer je kovanje zlatnika u to vreme predstavljalo izraz precenjivanja tadašnje vrednosti nacionalne valute. Zato bi se moglo reći da je kovanje ovog zlatnika, ustvari, bila želja vladara da i on, kao npr. Milan Obrenović, ima svoj zlatni novac.

Kao i za sitni novac od nikla od 1925. godine, pravna osnova za kovanje ovog zlatnika je dat Finansijskim zakonom za 1924/25. Godinu, kojim je bilo određeno:

– da se ovlašćuje ministar financija da iskuje i pusti u opticaj 1 milijon komada zlatnika od 20 dinara;

– da ministar finansija propiše finoću, veličinu, natpise i sva ostala bliža obilježja ovog zlatnika;

– da se za kovanje zlatnika upotrijebi državno zlato koje se nalazi kod Narodne banke, s tim da se novi zlatnici motaju predati Narodnoj banci u vrednosti izuzetog zlata.

Za sprovođenje ovih zakonskih odredbi, Ministarski savet je 18. novembra 1924. godine doneo pravilnik o kovanju narodnog zlatnog novca. Ovim Pravilnikom, pored ostalog, bili su propisani svi tehnički uslovi (metalni sadržaj, težina, dozvoljena odstupanja, veličina) i osnovne pojedinosti iz opisa ovog zlatnika.

Kovanje zlatnika

Kovanje zlatnika od 20 dinara, sa 1925. godinom na sebi, izvršeno je 1927. godine.

Kovanje je obavljeno u Pariskoj državnoj kovnici (prema godišnjem izvještaju Narodne banke za 1926. godinu), i to posle 1925. godine (Izvještaj francuske Uprave za novac i medalje za 1924. i 1925. godinu, Pariz, 1927.).

Za kovanje ovih zlatnika bilo je potrebno 5.806,45 kg čistog zlata, imajući u vidu predviđenu količinu zlatnika (milion komada), težinu jednog komada (6,45161 gr) i finoću (900/1000). To zlato osigurala je država iz svog depoa kod Narodne banke, u vidu zlatnih austro-ugarskih kruna primljenih iz likvidacijske mase Austro-ugarske banke 1921. godine.

Tehnički podaci i opis

Tehnički normativi za ovaj zlatnik bili su propisani spomenutim pravilnikom. Metalni sadržaj je bio 900%o zlata i 100%o bakra, sa dozvoljenim odstupanjem u sadržaju svakog od metala do + ili – 1%o. Težina zlatnika je propisana na 6,45161 grama, sa tolerancijom do + ili – 2%o, a prečnik na 21 milimetar – znači sve po normativima Pariske novčane konvencije iz 1865. godine za zlatni novac od 20 novčanih jedinica.

Na licu (aversu) zlatnika je reljef glave u levom profilu Aleksandra I Karađorđevića, a oko njega natpis: „ALEKSANDAR I KRALJ SRBA, HRVATA I SLOVENACA“. Ispod lika je ime gravera „A. Patey“, a pored toga zvezdica kao njegov znak. Po rubu aversa je krug od tačkica.

Na naličju (reversu) zlatnika je numerička oznaka vrednosti „20″, ispod čega je naziv novčane jedinice „DINARA“, a pri dnu je godina izdanja „1925″ (a ne 1924., kako je to bilo propisano spomenutim Finansijskim zakonom). Sve ovo uokvireno je sa leve strane grančicom lovora, a sa desne grančicom hrasta. Između grančica pri vrhu je kruna, a grančice su dole spojene trakom. — Pored godine izdanja su kovnički znaci: Merkurov štap (baklja) kao znak glavnog gravera Henri Patey-a i rog izobilja kao znak kovnice. Po rubu reversa ovog zlatnika je krug od tačkica.

Revers prema aversu je postavljen pod 180°.

Obod zlatnika je nazupčan.

Puštanje i povlačenje iz optjecajaj

U najvećem broju kataloga, kao i u godišnjem izvještaju Narodne banke za 1926. godinu, navodi se da je bilo iskovano milion komada ovog zlatnika, koliko je bilo i predviđeno.

Zlatnik je, uslovno rečeno, pušten u opticaj 1927. godine. Iako je bilo propisano da je ovaj zlatnik zakonsko sredstvo plaćanja, isti i nije bio pušten u opticaj na uobičajeni način, već se ovaj zlatnik samo mogao kupiti u Narodnoj banci za odgovarajuću vrednost u drugom zlatnom novcu (npr. za zlatnik od 20 francuskih franaka) uz doplatu po 2 dinara po komadu na ime troškova kovanja.

Ovaj zlatnik je prestao ba bude zakonsko sredstvo plaćanja 28. juna 1931. godine.

Varijante

Prema numizmatičkoj literaturi postoje dve manje varijante legure: (a) “crveno zlato” koje sadrži 10% bakra i (b) “žuto zlato” koje sadrži 10% srebra.

Slični članci