недеља, 10. децембар 2023. - 12:17

Scorpio

Moderna rekonstrukcija

Scorpio (latinski: scorpio, grčki: πολυβόλος, polibolos, od πολύς – polis: više, mnogo + βάλλω – ballo: baciti, izbaciti) je vrsta artiljerijskog oružja koji je je koristila rimska vojska. Scorpio je bilo izuzetno precizno oružje velike probojne moći i dometa od koga su strahovali neprijatelji Rimske Imperije. Scorpio je u rimskoj vojsci bio u upotrebi od oko 50. godine p.n.e.

Ovim oružjem, u osnovi modifikovanim i uvećanim samostrelom, rukovao je jedan legionar. Nije imalo prvenstvenu namenu kao opsadno oružje već je bilo namenjeno preciznom artiljerijskom delovanju po neprijateljskoj živoj sili. Zasluge za ovaj izum pripisuju se starim Grcima s tim da je scorpio u rimskoj vojci dobio široku primenu. Za izbacivanje projektila služio je sistem struna na principu torzionih sila zahvaljujući kojem su se projektili mogli izbacivati velikom snagom i brzinom. Projektili su bili isključivo strele i po tome se scorpio razlikuje od oružja ballista koje je uglavnom bilo većih dimenzija i u zavisnosti od konstrukcije moglo je izbacivati i kamene kugle i sl.

Moderna rekonstrukcija

Za vreme Rimske Republike i početku razdoblja Imperije, standardni broj oružja scorpio u jednoj legiji bio je 60, odnosno, jedan scorpio po centuriji. Uloge mu je bila dvostruka:

  • u borbi na distanci, pri izbacivanju projektila u pravoj liniji, ovo precizno oružje moglo je praktično pokositi bilo kojeg neprijatelja na daljini od oko 100 metara;
  • kod paraboličnog izbacivanja projektila, domet je iznosio oko 400 metara, sa većom brzinom paljbe (oko 3-4 projektila u minuti), ali sa znatno umanjenom preciznošću.

Scorpio je najčešće korišćen u grupi (artiljerijska baterija), pozicioniran na pogodnom uzvišenju i zaštićen glavnim trupama. Dakle, u punoj formaciji, 60 ovakvih smrtonosnih oružja je moglo na neprijatelja ispaliti oko 250 projektila u minuti i desetkovati neprijateljske redove. Snaga i brzina projektila bile su dovoljne da probiju neprijateljske štitove i rane ga, a često i ubiju neprijateljskog vojnika na licu mjesta.

Sa druge strane, postojali su brojni ograničavajući faktori za upotrebu ovog oružja; konstrukcija je bila složena i osetljiva na temperaturne promene i vlažnost.

Slični članci